Nakon što sam izabran za poslanika u crnogorskoj Skupštini, svoju političku karijeru sam nastavio u Ministarstvu spoljnih poslova, zemlje koja više ne postoji (Srbija i Crna Gora). Iako sam ušao u finansije, još uvijek sam veliki pobornik spoljnih poslova tako da se ne mogu oduprijeti iskušenju a da nešto ne prokomentarišem. Želim da prokomentarišem predlog Evropske unije o uspostavljanju institucije specijalnog izaslanika za zapadni Balkan - tema koja je od ključnog značaja ne samo za Crnu Goru, već i za druge zemlje u regionu.
Mediji su u junu objavili da je baronica Ketrin Ešton, najviši diplomata EU, razmatrala mogućnost imenovanja izaslanika EU za zapadni Balkan i da tu ulogu povjeri Pediju Ešdaunu, koji je u periodu od 2002. do 2006. godine obavljao funkciju visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Mediju su špekulisali i o bivšem slovačkom ministru inostranih poslova, Miroslavu Lajčaku, koji je takođe u periodu od 2007. do 2009. godine bio bosanski visoki predstavnik. (Crnogorci ga se sjećaju kao čovjeka koji je u ime EU 2006. godine nadgledao referendum za nezavisnost).
Za sada se ideja o EU izaslaniku za zapadni Balkan zvanično ne razmatra, jer je podijelila zainteresovane strane. Ipak, najveća rasprava se vodi o pitanju ko bi mogao biti imenovan na tu funkciju, a ne da li bi tu funkciju trebalo uopšte osnovati. Detaljnija analiza argumenata, ukazuje da je predlog osujećem zbog neslaganja oko osobe koja bi bila imenovana na tu funkciju, a ne zbog mjesta.
Neki eurofili se protive ovoj ideji, zasnivajući svoje argumente na činjenici. da bi imenovanje „specijalnog predstavnika za zapadni Balkan „značilo označavanje regiona kao krizne zone. Ovaj argument mi je sumnjiv. Postoji prilično rasprostranjeno mišljenje da su specijalni izaslanici oči i uši EU u mjestima koja zahtijevaju posebnu pažnju. Ono što se zaboravlja u ovom slučaju je da „posebna pažnja“ ne znači nužno i očuvanje mira u ratnoj zoni. Balkanu je neophodno da bude u žiži interesovanja, iz razloga što započinjemo proces stabilizacije i pridruživanja u vremenu u kojem se mnoge zemlje članice EU žale na „iskorišćenost proširenja“. Slanje specijalnog izaslanika bi ukazalo na posvećenost Brisela u proširivanju na jugoistočnu Evropu.
Uvjeren sam da je Balkanu potreban specijalni izaslanik koji je sposoban da sagleda cjelokupnu prirodnu složenost regiona, koji shvata razlike između država i njihovih konstitutivnih naroda. Crna Gora je bila blagoslovena stabilnošću – što nije bio slučaj sa drugim zemljama u regionu. Specijalni izaslanik bi mogao ohrabriti države koje napreduju i dati podršku zemljama sa posebnim potrebama. Kao što je jedan diplomata istakao na EU Obzerver internet portalu, izaslanik za zapadni Balkan neće obavljati samo funkciju kriznog menadžera, već može pomoći svim postojećim institucijama i predstavnicima EU (uključujći i specijalne predstavnike za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju, Eulex misiju na Kosovu i šefove EU delegacija u svakoj zemlji pojedinačno). Izaslanik ne bi bio u istom rangu sa baronicom Ešton ili komesarom za proširenje Štefanom Fuelom, već bi bio njihov savjetnik.
http://waz.euobserver.com/887/30274