Dok uživamo u uspjesima naših košarkaških reprezentacija, ali i drugih crnogorskih sportista, ono što posebno ispunjava jeste nova vrsta patriotizma koja počinje da se ubrzano razvija u našoj zemlji.

Vjerujem da je sve više dijele svi nasi žitelji, bez obzira na opredjeljenje tokom referendumske kampanje. Čini mi se da je sport jedan od najboljih mostova koji spajaju drustvene protivrječnosti - političke, generacijske, ideološke na najbolji mogući način kombinujući želju za takmičenjem i moralni sistem. Iz tog razloga smatram da je neophodno u što kraćem roku preispitati naša strateška opredjeljenja kada je sport u pitanju.

Nesumnjivo, Crnogorci i Crnogorke (fraza građani i građanke koja podsjeća na tekovine francuske revolucije malo po malo bi mogla da izblijedi imajući u vidu da smo u skladu sa međunarodnim standardima konačno shvatili da smo svi nacionalno gledano Crnogorci/Crnogorke dok je pojedinačno pravo svih da se etnički svrstaju i u neku drugu kategoriju ako tako žele) su veoma talentovani za sport. Međutim, treba imati u vidu da finasiranje sporta često biva neodvojivo od ekonomskih mogućnosti i to posebno u vremenu ekonomske krize.

Iz tog razloga, iz ugla države smatram da postoje nekolike obaveze: ulaganja u infrastrukturu - fudbalski stadioni, sportske dvorane, bazeni, potom obezbjeđivanje sredstava za funkcionisanje sportskih saveza, prije svega, u cilju ostvarivanja konkurentnih reprezentativnih nastupa i dalja podrška razvoju sporta posebno mlađih selekcija. Ulaganje u infrastrukturu je nesumnjivo logičan izbor i ono što je izvjesno dobri rezultati ostvareni u tom smislu u prethodnom periodu kako će se i nastaviti.

Sredstva za sportske saveze su logičan izbor, s tim sto mi se čini razumnim prioritet dati sportovima u kojima se bilježe zapaženi rezultati kakvi su vaterpolo, košarka, rukomet posebno ženski i odbojka imajući u vidu talentovane mlađe selekcije.

Bogata je zemlja u kojoj bar u jednom sportu budete konkurentni, a naše je bogatstvo u tom smislu višestruko veće. Od pojedinačnih sportova već se izdvajaju atletika kroz sjajnu Mariju Vuković, ali i ženski tenis u kontinuitetu već neko vrijeme, a od nedavno kroz, takođe, sjajnu Danku Kovinić - dakle dva potencijalna olimpijska zlata u Rio de Ženeiru 2016. godine!

Od borilačkih sportova djeluje mi logičnim razmišljati o olimpijskim sportovima kakvi su džudo, ali i tekvondo.

Ulaganje u mlade zvuči kao kliše, ali je bitno zašto to radite da ne bi bio. Rekao sam već da naši klubovi kubure sa problemom ekonomskog potencijala. Zato smatram mnogo realnijim ulagati u domaće igrače do njihovih ranih dvadesetih i potom strateški se povezivati sa prestižnim evropskim klubovima kako bi nastavili svoj razvoj i time povratno jačali nase reprezentativne selekcije.

Važan zadatak u tom smislu je ulaganje u trenerski potencijal na čemu svi savezi dodatno treba da porade angažujući i kadrove iz regiona. Ne zaboravimo da su zemlje koje su se najbrže razvijale tokom istorije bile sklone uvozu znanja.

Dobra igra, Crnogorci!

Igor Lukšić

Autor je potpredsjednik i ministar  finansija u Vladi Crne Gore i predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore

Nakon što sam izabran za poslanika u crnogorskoj Skupštini, svoju političku karijeru sam nastavio u Ministarstvu spoljnih poslova, zemlje koja više ne postoji (Srbija i Crna Gora). Iako sam ušao u finansije, još uvijek sam veliki pobornik spoljnih poslova tako da se ne mogu oduprijeti iskušenju a da nešto ne prokomentarišem. Želim da prokomentarišem predlog Evropske unije o uspostavljanju institucije specijalnog izaslanika za zapadni Balkan - tema koja je od ključnog značaja ne samo za Crnu Goru, već i za druge zemlje u regionu.

Mediji su u junu objavili da je baronica  Ketrin Ešton, najviši diplomata EU, razmatrala mogućnost imenovanja izaslanika EU za zapadni Balkan i da tu ulogu povjeri Pediju Ešdaunu, koji je u periodu od 2002. do 2006. godine obavljao funkciju visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Mediju su špekulisali i o bivšem slovačkom ministru inostranih poslova, Miroslavu Lajčaku, koji je takođe u periodu od 2007. do 2009. godine bio bosanski visoki predstavnik. (Crnogorci ga se sjećaju kao čovjeka koji je u ime EU 2006. godine nadgledao referendum za nezavisnost).

Za sada se ideja o EU izaslaniku za zapadni Balkan zvanično ne razmatra, jer je podijelila zainteresovane strane. Ipak, najveća rasprava se vodi o pitanju ko bi mogao biti imenovan na tu funkciju, a ne da li bi tu funkciju trebalo uopšte osnovati. Detaljnija analiza argumenata, ukazuje da je predlog osujećem zbog neslaganja oko osobe koja bi bila imenovana na tu funkciju, a ne zbog mjesta.

Neki eurofili se protive ovoj ideji, zasnivajući svoje argumente na činjenici. da bi imenovanje „specijalnog predstavnika za zapadni Balkan „značilo označavanje regiona kao krizne zone. Ovaj argument mi je sumnjiv. Postoji prilično rasprostranjeno mišljenje da su specijalni izaslanici oči i uši EU u mjestima koja zahtijevaju posebnu pažnju. Ono što se zaboravlja u ovom slučaju je da „posebna pažnja“ ne  znači nužno i očuvanje mira u ratnoj zoni. Balkanu je neophodno da bude u žiži interesovanja, iz razloga što započinjemo proces stabilizacije i pridruživanja u vremenu u kojem se mnoge zemlje članice EU žale na „iskorišćenost proširenja“. Slanje specijalnog izaslanika bi ukazalo na posvećenost Brisela u proširivanju na jugoistočnu Evropu.

Uvjeren sam da je Balkanu potreban specijalni izaslanik koji je sposoban da sagleda cjelokupnu prirodnu složenost regiona, koji shvata razlike između država i njihovih konstitutivnih naroda. Crna Gora je bila blagoslovena stabilnošću – što nije bio slučaj sa drugim zemljama u regionu. Specijalni izaslanik bi mogao ohrabriti države koje napreduju i dati podršku zemljama sa posebnim potrebama. Kao što je jedan diplomata istakao na EU Obzerver internet portalu, izaslanik za zapadni Balkan neće obavljati samo funkciju kriznog menadžera, već može pomoći  svim postojećim institucijama i predstavnicima EU (uključujći i specijalne predstavnike za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju, Eulex misiju na Kosovu i šefove EU delegacija u svakoj zemlji pojedinačno).  Izaslanik ne bi bio u istom rangu sa baronicom Ešton ili komesarom za proširenje Štefanom Fuelom, već bi bio njihov savjetnik.

http://waz.euobserver.com/887/30274